Crno-bijelim svijetom „Prljavaca„ s razglasa Centralovog hotelskog centralnog balkona na Trgu Ante Starčevića krenulo je veselje ovogodišnje generacije osječkih maturanta koja će, ako do sada nije, spoznati da svijet i sve oko njih je sve samo nije crno-bijel.
Uz snažan osjećaj za zajedništvo oko spomenika Grupe građana kao i ispod spomenika Ocu Domovine, baš kako je i Ante Starčević, kojemu smo prije koji dan obilježili 200. obljetnicu, promovirao važnost zajednice, gotovo nesvjesni da im se baš danas razilaze životni putevi krenuli su put Katakombi na posljednju zajedničku proslavu.
Rijeka maturanata u koloni tekla je usporedno s rijekom Dravom, uz pristojno ali pomalo i prkosno prskanje vodom građana, koje je počelo još u centru grada…
… padala su međusobna obećanja kako ih nitko, ništa i nikada neće rastaviti, kleli su se u neraskidive spone stegnute u klupama protekle četiri školske godine….
Ipak, život će ih, kao i sve nas druge, poput njihove rijeke Drave što sve nosi sa sobom dalje od još uvijek ponosnoga grada, odnijeti tko zna gdje, jedva da će se kasnije uspjeti svi okupiti na godišnjicama mature…
No, u životu će, osim milenijske slike s Trga Ante Starčevića, kao uspomenu nositi i osjećaje s ludog tuluma na lijevoj dravskoj obali, gdje se maturanti tradicionalno okupljaju na kraju četvrtog razreda.
I imaju pravo na opuštanje, mladost je to, i to puta 1400, jer toliki ih je broj, kako se moglo čuti, maturiralo u ovoj generaciji. Pjevalo se, plesalo se, skakalo se, u Dravi kupalo se, ljubovalo se…
Dobro, i popilo se, ali pazilo je na njih toliko 40 redara, policija, Crveni križ, liječničke ekipe…sve se dalo samo da im se ništa loše ne dogodi.
Za one koji su malo prenaglili s flašama u ruci ili bili previše na suncu bio je osiguran poseban smještaj – u šatorima, dok ponovno ne nadođu.
Za nadati se je da ih je sada bilo manje nego prijašnjih godina – kakav je to samo prizor, infuzije, povraćanja kod onih koji ne završe na ispumpavanju, zaštitari ih na nosilima unose u šatore gdje o njima brigu vode volonteri i liječničke ekipe … kao da su negdje na frontu u poljskoj bolnici.
