U Ernestinovu je obilježen “Spomendan 20. studenoga – Ernestinovo u koji je uključen i Općinski ogranak Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Ernestinovo. Bilo je to obilježavanje 32. godišnjice stradavanja mještana Ernestinova, a u spomen na 41 stradalog branitelja i civila (od kojih se još uvijek šest vode kao nestali) u obrani tog malog mjesta.
Centralna aktivnost bila je u ernestinovačkom Parku skulptura kod Spomen obilježja poginulim braniteljima i civilima kao i kod Spomen obilježja mjesta masovne grobnice, gdje su položeni vijenci i upaljeni lampioni, a nakon toga je služena misa u ernestinovačkoj crkvi.
Počast su odali potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić, župan Mato Lukić, načelnica Marijana Junušić, Srećko Grbovac iz Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Ernestinovo, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Špiro Janović, članovi obitelji, suborci, mještani, udruge proizašle iz Domovinskog rata, Hrvatske vojske, MUP-a…
– Prošle su 32 godine od stradavanja i velike tragedije mještana Ernestinova, okupacije kada su stradali vojnici, civili, djeca. Zahvalni smo tim ljudima, sjećamo ih se, ne smijemo to zaboraviti. Sjećanje na njih treba biti svake godine snažno, trebaju djeca koja pohađaju ovdje školu i generacije koje dolaze znati što se ovdje događalo i prenositi ljudima koji još uvijek nisu o tome što se događalo 1991. godine dovoljno informirani i to ne samo u Ernestinovu nego tijekom cijelog Domovinskog rata. To je naša uloga, to je naša zadaća, nema nikakvog odstupanja od toga, ni milimetra i to ćemo činiti u budućnosti. Hvala svima koji su svoj život položili i a svima onima koji su branili Ernestinovo i Hrvatsku. Danas smo u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj, kreiramo ju onako kako želimo i kako su oni htjeli. Tako ćemo nastaviti – poručio je Anušić.
– Kao i danas bio je to tada prohladan jesenski i otužan dan. I danas dijelimo te emocije. Možda ipak malo tiše, ali ovi dani u nama u studenom bude sjetu, tugu, osobito kada se sjetimo svih razaranja i ružnih trenutaka koje su naši mještani, prvenstveno branitelji i civil prošli, ponajviše obitelji koje su izgubile svoje najmilije članove obitelji – kazala je Junušić.
– Još su velike rane, šest se ljudi još nije pronašlo. Ovih dana svjedoci smo emotivnih trenutaka vezanih i za Vukovar i za ono što smo tada znali da slijedi. Da će srpske snage biti kompletno preusmjerene prema gradu Osijeku, a do kojeg da bi došle prošli su mnoga sela i naše općine. Tako se upravo i dogodilo na današnji dan prije 32 godine kako je okupirano Ernestinovo, puno je bilo žrtava tada bilo. Zaista jedan strašan trenutak u povijesti hrvatskog naroda. Laslovo je ostalo u okruženju, pao je Seleš, neprijatelj je zaustavljen na ulazu u sam Antunovac. S obzirom da je Vukovar trajao koliko je trajao, dakle sve ono što se tamo događalo je dalo priliku da se dodatno naoružamo i dodatno obučimo. Na žalost ovaj dio teritorija nismo uspjeli sačuvati. Znamo što je kasnije slijedilo padom Antunovca i ostalih mjesta, dakle cijeli ovaj period je, kako sam i rekao, vrlo tužan ali i vrlo ponosan za hrvatski narod. Na svu sreću danas je Ernestinovo, kao što možemo vidjeti, jedna vrlo razvijena općina, načelnica Marijana Junušić zaista vodi brigu o svim stanovnicima i razvoju općine, a Županija naravno uvijek stoji na raspolaganju i pomaže u skladu sa svojim mogućnostima – izjavio je Lukić.
Državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Špiro Janović istaknuo je da su Laslovo, Ernestinovo i Antunovac podijelili sudbinu grada Vukovara. – I danas tragamo za 1.803 nestala hrvatska branitelja i civila, od kojih je gotovo 500 na ovom području. Naša Vlada i Ministarstvo hrvatskih branitelja ne posustaju u traženju nestalih hrvatskih branitelja, izvidi se i sada provode na više lokacija, a ovim putem ponovo apeliramo na one koji imaju bilo kakva saznanja o mjestu gdje se nalaze ostaci naših nestalih i poginulih građana da izađu s tim, da se jave Ministarstvu hrvatskih branitelja ili nadležnim policijskim postajama, da olakšaju svoju dušu i donesu mir obiteljima koje su to zaslužile – poručio je Janović.
Grbovac se prisjetio ratnih dana i kazao kako su emocije, kada dođu ti dani, uvijek iste – tužne. “Uvijek isto kada dođu godišnjice – Vukovar, pa onda, eto, i mi. Vidjeli ste, na spomeniku imako ispisamo 41 ime, još uvijek 6 nestalih. Ne znam što bih vam više rekao, tužmi su to dani. Na današnji dan su ujutro krenuli tenkovi od Petrove Slatine, pucali su tu od Laslova, s te pustare, i onda su nas okružili kompletno i od Divoša. Mi smo se branili koliko smo mogli, ljudi nisu mogli normalno izlaziti, izlazilo se preko Bobotskog kanala prema Vladislavcima, ostalo je jako puno civila, više od stotinu. Nažalost, nitko nije odgovarao za žrtve, nama je najgore što se za naše nestale nema gdje metnuti koju svijću. Najgore je kada imate nekog svog koji nema svoj grob,da se ljudi mogu jednostavno negdje utopiti svoju tugu. Tako je kako je, nažalost, ti koji znaju nitko za sada ne govori gdje su ti ljudi. NIsu to šibice pa da su se izgubile, to su ipak ljudi. Ne znam što bih rekao tima koji znaju a neće da nam kažu. Želikjo samo da se dostojno sahrane”, tužan je Grbovac.
