Eto što se dogodi kad stara cura kupi stari bicikl – našalila se nedavno Osječanka Ivana na vlastiti račun. Mada joj do šale zbog boli baš i nije bilo.
– Vozila sam ovaj moj polovni bicikl ispred katedrale i samo odjednom osjetila da propadam. Nisam ni shvatila zašto sam pala dok nisam vidjela da se bicikl jednostavno raspao – puknuo je po pola.
Smeće od materijala – pričala mi je dok sam zabrinuto prilazio prijateljici na stolcu koji su joj konobari donijeli da na njemu miruje dok čeka hitnu.
Neki su mislili i da se napila jer kao otkud bi polako vozeći tako odjednom samo iznenada pala. “Bar da jesam nešto cugnula, možda ne bih osjetila bol”, priča, ali ne jauče.
Noga joj je otekla, baš se dobro natukla. Brinula se da nije iščašila kuk, nije joj ni inače dobar, ima s njim problema. Dok su prilazili i drugi građani da joj ponude pomoć odjednom se tu pojavio, kao u pravom Supermenovom stilu, dostavljač s naprtnjačom na ramenima.
Kao da leti prema spašavajući ako ne cijeli svijet odna barem ovu nježnu ženu kojoj je pomoć zaista bila neophodna – imali smo vremena našaliti se i na ovu slučajnost da je baš on naišao u baš tom trenutku i baš odjeven kao Supermen, sklanjajući Ivanine misli da zaboravi na bol od ozlijeđene noge sve dok medicinari nisu došli i odvezli je.
Ostao je samo bicikl nasred “Papinog trga” koji je na kraju završio uz Unikomovu kantu gdje sam ga, po njezinoj molbi, prebacio.
– Baci ga tamo, možda će ovakav, puknut napola, ipak nekome dobro doći za dijelove. Meni do njega više nije stalo – nasmijala se Ivana prije nego što su medicinari zatvorili za njom vrata vozila.
