Slavonija nikad klonuti duhom neće – dokazala je to još jednom održavajući i ove godine Ivanjsko jahanje u vladislavačkoj općini odnosno u Dopsinu. Ni dvije godine pandemije nisu prekinule tradiciju, doduše održavala se u manjem obimu, ali Općina Vladislavci i načelnik Marjan Tomas nisu dozvolili da se zatru tako lijepi običaji. Konjogojci s cijelog ovog područja projahali su jučer vladislavačkim i dopsinačkim sokacima po dobrom starom običaju, a s njima u pratnji bio je i načelnik Tomas.
Zadnji su dani prije prve “euro godine”, ali su nam od nove valute važniji običaji Slavonije
– Opet je odjekivao topot kopita našom naseljima, čuvamo stare običaje i sela da opstanu. Sve je opet odisalo tradicijom naših starih i u izvornom slavonskom duhu. Mislim da se svi slažu da stih pjesme govori sve – “Slavonijo, dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje”. Potičemo to sve i kroz razne folklorne manifestacije i kroz rad kulturno-umjetničkih društava. Što Slavonija može zajedno i ovaj puta se pokazalo. Četrdesetak konja i konjanika plus konjske zaprege, pjesme i čestitke – to je neuništva Slavonija, neuništvo selo – tvrdi Marjan Tomas kojega smo zatekli kod Ivana Horvata, najstarijeg domaćina od svih onih koji su su čekali čestitare da im uđu u dvorište na konjima.
Ivan i sin mu Hrvoje Horvat su i sami držali konje do prije koju godinu, ali su zbog velikih obveza na zemlji neke poklonili sumještanima, neke prodali…, a srce im je opet bilo na mjesto kada su vidjeli veliku povorku ivanjskih čestitara i konje na kapiji iza koje je na stolovima bilo sve odreda domaće i sve što je preko ruku njihove obitelji prošlo u proizvodnji. Kakve je kvalitete bilo – pa dovoljno je reći da se nitko, tko je omastio ruke kulenom, kobasicama… nije bunio.
Prije nego se krenulo na put, konjanici su se tradicionalno okupili i počastili na stadionu NK Goleo u Dopsinu.
SVE IVANOVE POSTAJE UKRAŠENE “ONAKO NA STARINSKI”
Zanimljivo je bilo prolazeći uočiti – dok smo išli prema prvoj “Ivanovoj postaji” kod Horvata, a poslije i u povratku – da su brojne kapije otvorene, ukrašene slavonskim ručnicima i ostalom opravom kojom se običajno ukrašavaju kuće za svetkovine, svatove…
Iza kapija bili su bogato popunjeni stolovi hranom i pićem, a ispred ama baš svake kuće jučerašnjih “Ivanovih postaja” koje su konjanici posjećivali nestrpljivo su stajali domaćini čekajući čak i satima da im dođu čestitari. Nije to neka mala stvar biti domaćin u Slavoniji – čista slavonska će duša ponuditi sve svakome tko joj zakuca na vrata.
