Novije svećenik Vjekoslav Lulić, rođen u Kuševcu kod Đakova, 5. siječnja 1986. godine. O sebi je u ispričao priču u biljskom općinskom časopisu Štekavac.
Osnovnu školu završio sam jednim dijelom u Kuševcu, zatim ostatak u Đakovu. Nakon toga upisao sam Nadbiskupijsko klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje sam boravio u malom sjemeništu. 2004.g. upisujem studij teologije u Đakovu kojega i završavam 2010.g. kada ujedno imam i mladu misu 10.07.2010. Geslo moje mlade mise je „Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se riječ ja uzdam“. Posebno mi je drago ostalo u sjećanju riječi koje mi je moj propovjednik, vlč. Drago Tukara rekao „ne boj se sići među ljude“. Mi svećenici posebno smo odgovorni štititi Isusa i njegovu riječ do- nositi čovjeku koji je izranjavan ljudskom mržnjom i vlastitim grijehom. Ohrabren tim riječima pošao sam svojim svećeničkim putem. Kapelansku službu dobio sam u župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, na Divaltovoj. Tamo sam bio dvije godine, uz kapelansku službu predavao sam vjeronauk u Elektrotehničkoj školi u Osijeku.
Nakon dvije godine dobio sam svoju prvu župu. Nije bilo ni malo lako, jer prva župa bili su Golubinci i Stara Pazova u Srijemu, nedaleko od Beograda. Tamo se osnažujem i boravim 4 godine kao župnik gdje sa vjernicima, domaćim Srijemcima izgrađujem prekrasan odnos koji njegujem i danas. Nije bilo lako ali ohrabren vjerom pošao sam dalje. Nakon 4 godine ukazala se potreba za svećenikom u našoj nadbiskupiji, pa me nadbiskup vraća i stavlja privremeno kao upravitelja u župu Višnjevac, gdje sam se kroz kratko vrijeme upoznao i zbližio se s mnogim vjernicima. Nakon godinu dana nadbiskup me šalje za župnika u Veliškovce gdje sam obnašao službu šest godina. U tih 6 godina radio sam na obnovi župe, obnovi i održavanju kuće i tri crkve, a posebnu pozornost posvetio sam pastoralu, osnivanju zbora, Katolička malonogometna liga, susreti- ma mladih i dr. aktivnosti i druženja. U Veliškovcima mi se malo svijet okreće naglavačke, jer 2019. biva mi slabo te završavam u bolnici na operaciji srca, to jest srčanog zalistka. Kako kažu „grobaru pobjegao s lopate“. Nakon oporavka vraćam se i nastavljam rad koji biva prekinut zbog pandemije korone, ali isto tako brzo nastavljam sa već ranije započetim radom i obnovom. Svećeničku dužnost u Veliškovcima obnašao sam šest godina kada me nadbiskup dekretom premješta u župu Bilje u kojoj sam evo već 4 mjesec. Moram reći da je svaka promjena župe izazov koji nam pomaže da svoj poziv još više ostvarim. Ali isto tako čovjek se vrlo lako može prilagoditi ljudima ukoliko sam to želi, ukoliko želi biti jedno s župom. U novoj sredini, u novoj župi nedavno smo proslavili crkveni god. Radujem se susretu sa ljudima, sa župljanima koje ću najviše doživjeti u blagoslovu obitelji nakon Božića.
I dalje me vode riječi mog propovjednika, siđi među ljude. Tako da ohrabren njegovom propovijedi, svojim pozivom, i ljudima koji su aktivni u župi nastavljamo raditi na obnovi župne crkve, kao i duhovnoj obnovi župljana.
Ovo svoje predstavljanje zaključio bih da se radujem susretu sa svakim župljaninom. Kako se ja radujem njima, nadam se isto tako i župljani meni, jer zajedno smo pozvani čuvati Njegovu riječ.
