Jučer je obilježena egzodus više od 20.000 Baranjaca i održana tribina “Mirna reintegracija – 25 godina poslije” u polaganjem vijenaca na Biljskoj cesti i tribinom u naselju Mece na kojoj su sudjelovati general Mladen Mikolčević i brigadir Stjepan Antolašić.
Značajan je to datum za sve hrvatske prognanike iz Baranje koji se svake godine obilježava jer je i taj teki dio rata obilježio dobar dio njihovih života – 23. kolovoza dan je egzodusa nesrpskog stanovništva iz Baranje koji su, kaže Branko Pek, predsjednik Zajednice povratnika Osječko-baranjske županije, najvećim dijelom svoje prognaničke dane proveli u Osijeku.
Uz tragediju i 7 godina progonstva čekali smo da ostvarimo zajedničku krilaticu: “Mi želimo i hoćemo kući!
Branko Pek
Načelnici Bilja, Draža, Popovac i Petlovca, predstavnici braniteljskih udruga i druge delegacije odali su počast za više od 200 ubijenih civila za vrijeme privremene okupacije Baranje do završetka mirne reintegracije. U ime gradonačelnika Radića bio je Dubravko Pancić iz Odbora za branitelje grada Osijeka.
– Ovogodišnje obilježavanje 23. kolovoza, dana kada su stanovnici Baranje prognani iz svojih domova obilježavamo na poseban način jer je to 25 godina od završetka mirne reintegracije, a vratilo ih se 92 posto ispunivši svoju krilaticu nakon 7 godina progonstva “Mi želimo i hoćemo kući”. Ne smijemo zaboraviti 200 ubijenih civila u vrijeme protektorata Ujedinjenih naroda, to su ljudi koji gotovo više nitko gotovo ne spominje ne znaju se ni imena. Mislim da ako ništa drugo za njih ne možemo učiniti onda im možemo odati dužnu počast, zapaliti svijeće i pomoli se za njihove duše – kao je Pek dodavši da su na tribini imali i prikaz neostvarene akcije Grom pripremljene za slučaj da mirna reintegracija ne uspije.
Marko Kvesić, povjerenik 1991. za Beli Manastir I Baranju prisjetio se tamne strane onoga što se desilo kada su bili protjerani 23. kolovoza od strane domaćih Srba koji su bili potpomognuti četnicima iz Srbije i uz pomoć JNA. “Treba odati pijetet poginuli, hrvatskim braniteljima i civilima, a isto tako i civilima koji su ostali u Baranji koji su mučki ubijeni. Nitko nije mislio da će se povratak odigrati brzo,za toliko progranih i toliko porušenog za dvije-tri godine.No, ipak najvažnije je da smo se vratili mirnim putem da ne nemamo više žrtava – izjavi oje Kvesić.
– Dug je put bio do konačnog oslobođenja i mirne integracije. Za to vrijeme cijela jedna generacija je narasla, rodila su se nova djeca u tuđim domovima, po školama, po hotelima. Mnogi od njih se nisu vratili i nikada se neće vratiti ovdje na ognjišta djedova i očeva, to je ono što najveća tragedija. Na nama je da se sjećamo i propagiramo i da se nikada ne zaboravi baš u čast onima koji su dali svoje živote u tako brutalnoj agresiji kako u Baranji tako i u cijeloj RH do konačnog oslobođenja u operaciju Oluja. Barannci danas žive svoje živote baveći se poljoprivredom, sade papriku, ribare, podižu svoje obitelji i neka im je na tom putu je Bog u pomoći kao i svima nama u Hrvatskoj – kazao je general Mikolčević.
