Prošla je 141 godina od pogibije 26 husara 15. husarske pukovnije. Tim povodom Udruga 106. brigade ZNG RH tradicionalno, kaže predsjednik Udruge Dubravko Pancić, komemorira 22. rujna u povodu tog događaja. Komemoraciji će prisustvovati izaslanici MORH-a, MHB-a, OBŽ-a i Grada Osijeka, članovi braniteljskih udruga, vojni izaslanik i konzul Republike Mađarske, predstavnici mađarske manjine i mađarskih udruga.
– Komemoraciju organizira Udruga 106. brigade ZNG RH i Koordinacija udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata OBŽ-a, uz potporu Osječko-baranjske županije. Obilježavanje godišnjice pogibije husara održat će se uz sljedeći program:
12.00
Polaganje vijenaca i paljenje svijeća na platou kapelice Kraljice mira na Krunskoj
utvrdi, lijeva obala Drave, u počast svim poginulim i umrlim braniteljima Domovinskog
rata.
12.30
Polaganje vijenaca i cvijeća pred obeliskom na željezničkoj stanici Dravski most
u počast poginulim pripadnicima 15. husarske pukovnije.
13.00
Prelazi se sa željezničke stanice Dravski most na prostor studentskog Campusa
na pistu gdje će biti kratka prezentacija, a vezana uz oslobađanje vojarne.
Druženje se nastavlja u prostorima udruge K. P. Svačića 36 uz obilazak
Spomen sobe 106. brigade.
Što se to točno obilježava sa husarima navodi se na stranicama Udruge.
“1882. godine u 14 sati 23. rujna krenuo je mješoviti vlak (teretni sa 7 putničkih vagona) iz osječkog gornjogradskog kolodvora na drugu dravsku stranu po drvenom željezničkom mostu, u smjeru prema mađarskom gradu Villanyu. Stigao je do osnove mosta i tu je usporio brzinu kretanja te nastavio prometovati po mostu. Kada je u 14.10 stigao do 6. i 7 jarma mosta oni su popustili i kompozicija vlaka se stropoštala u Dravu.
Most je 1870. izgrađen 57 m niže od staroga kolnog drvenog mosta. Sastojao se od dva raspona od 24 m i 7 raspona od 30 m. Bio je na 5 drvenih stupova međusobno udaljenih 32,3 m dužine 258 m. Iako se upozoravalo da je taj drveni željeznički most u 12 godina korištenja dotrajao, zbog silnih poplava, plivajućih panjeva i drveća te u zimsko doba leda i santi leda koje su se nagomilavale oko stubišta mosta, truli stupovi ni početkom 80-ih godina nisu zamijenjeni.
Cijelog ljeta 1882. i toga dana Drava je bila visoka – Podravlje poplavljeno i opasano velikom površinom vode (nije bilo zemljišta ni za ispašu stoke). Rijeka je svojom snagom prouzročila velike štete, a željeznička kompozicija opteretila je i sama most i kada je prolazila sredinom mosta, te su se urušili podlokani stupovi te je lokomotiva s nekoliko vagona potonula u Dravu. Tada se utopilo 27 vojnika konjanika i pješaka 15. husarske pukovnije koji su se iz Bosne (Sarajeva i Mostara) vraćali svojim domovima na dopust. Preživjeli vojnici/husari (njih 30), putnici i osoblje željeznice, okrvavljeni i ozlijeđeni, isplivali su na obalu
Drave te prevezeni u bolnicu. Zbog visokog vodostaja Drave i jake riječne struje do listopada je izvađeno samo 12 tijela unesrećenih husara.
Smrtno stradali vojnici bili su iz mađarskih mjesta, i to: Péter Balog, kaplar Károly Jakab, János Szarka, János Szkiba, Antal Szabó, Antal Borbély, János Tákacs, János Kovács, Sándor Pruma, N. Onossi, János .., János …, János Bélczik, István Szalay, kaplar Antal Balla, Károly Borke, József Molnar, András Bati, András Toth, József Orbán, Károly Balog, N. Jobak, N. Knecz, Mihály Kovács, Mihály Kapor, Mihály Varga i János Osnipki.
Već početkom listopada 1882. okupljen je Odbor koji je donio odluku da se tragično stradalim vojnicima podigne spomenik u znak sjećanja na žrtve te željezničke tragedije.
Novac za izradu i postavljenje spomenika sakupljalo je uredništvo onodobnih osječkih dnevnih novina „Die Drau“. Blagajnik toga odbora bio je osječki tvorničar i vlasnik Tvornice žigica „Drava“ Adam pl. Reisner. Planiran je spomenik u obliku obeliska.
Spomenik od sivog mramora je Osijek dopremljen 26. rujna sljedeće 1883. godine i odmah prema uputama kipara Payerle-a postavljen. Svečanost otvorenja, pred brojnim mnoštvom (vojnim i običnim), upriličena je 28. listopada te godine”, piše Zlata Živaković-Kerže.
