Prečasni Ante Markić, aljmaški župnik i upravitelj Svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu, odlazi u mirovinu nakon 49 godina služenja. Oprostit će se od svojih župljana na nedjeljnoj misi, 28. kolovoza. Malo tko je, kazat će svi koji su ga upoznali, kao preč. Ante. Milijunima je štovatelja Gospe Aljmaške udijelio riječi milosti, ali odlazak u itekako zasluženu mirovinu ne znači da će ostati izvan vjerskog života i svoga Aljmaša. Na svom će oproštaju preletjeti preko onoga što je bilo značajno u pola stoljeća, a, složit će se svi, rijetko je tko prošao sa svojim župljanima sličan put.
Uvijek sa svojim narodom
– Meni je 78 godina, četrdeset i devet sam u Aljmašu, upravitelj Svetišta i župnik. Čujte, toliko godina nije malo. Davno je bila godina 1973., kada sam još od biskupa Stjepana Bäuerleina primio dekret da dođem za župnika i upravitelja Gospina svetišta u Aljmašu. Bio sam tada u službi kapelana u Vinkovcima, i tada mi je rekao da ću tu biti samo godinu dana, a onda će vidjeti kamo će me dalje rasporediti – počinje priču preč. Markić.
Međutim, biskup je nakon dva mjeseca umro. Poslao je Markića u Aljmaš 15. lipnja, 9. kolovoza preminuo je, a mladi svećenik ostao je u istoj župi 49 godina. U nekoliko je navrata i drugim biskupima izražavao želju da ga negdje dalje premjeste, a biskup, pokojni Ćiril Kos, rekao mu je: “Da ne vodiš Svetište kako treba, davno bih te premjestio”.
Tih je mojih 49 godina u Aljmašu, kada biste mene pitali, jako brzo proletjelo. Učinio sam što sam mogao, dao sam sebe
Ante Markić
– Budući da je njemu Gospino svetište bilo jako važno, rekao mi je: “Možeš doći u Đakovo kad hoćeš, al‘ ako ćeš, kad dođeš, tražiti premještaj – ne dam”. Kasnije, nadbiskupu Marinu Srakiću rekao sam isto, nakon Domovinskog rata, kada smo se trebali vratiti, da sam na raspolaganju, da mogu ići gdje god treba. Odgovorio mi je: “Dok se drugi tamo snađe, ti ćeš Svetište podići i zato je moje da se ti tamo vratiš”. I eto, sa svojim sam se narodom vratio. Nakon što su obnovljeni domovi, dali smo se na obnovu, na izgradnju crkve i svetišta u Aljmašu. Počeli smo 2001., i samo su tri godine bile potrebne da to sve skupa ugleda svjetlo dana. Tako smo 2004. godine, kada smo slavili tri stoljeća postojanja ovog svetišta, jer početak mu je bio 1704. godine, Gospi za ta tri stoljeća predali ovo zdanje, ovu prekrasnu crkvu i Svetište. Tada je bila i posveta – prisjeća se preč. Markić.
Što teče, jednom istekne…
– Narod kaže: Što teče, jednom istekne, pa i moj boravak ovdje kao župnika i upravitelja Svetišta. Tih je 49 godina, kada biste mene pitali, jako brzo proletjelo. Ali, svjestan sam, to je jedanput moralo doći, učinio sam što sam mogao, dao sam sebe koliko sam mogao, evo, uz Božju pomoć i Gospinu zaštitu, sve je obnovljeno, iako je sve bilo porušeno. Sve je vraćeno i opet je u funkciji. Posebno su mi na srcu bili hodočasnici, svaku sam grupu osobno dočekao, primio, uveo i u desetak minuta sažeo povijest našega svetišta. Ljudi su se vraćali sretni, zadovoljni, bio sam im na raspolaganju za ispovijed i za svete mise… I tako, proteklo je sve i, ako Bog da, 28. kolovoza oprostit ću se od svojih župljana i otići u zasluženu mirovinu – kaže preč. Markić.
Dodaje da i dalje želi biti na raspolaganju svima onima koji ga budu tražili, po župama svećenicima za ispomoć u ispovijedi, za mise, za propovijedi…, i tako do Božje volje.
– Ono što čeka sve ljude, čeka i mene. Mirne duše mogu reći kako odlazim u mirovinu sa svime što sam ovdje proživio lijepo i ugodno sa svojim župljanima. Nosim i njih u svome srcu i svakako ovaj veliki dio života želim uistinu uvijek imati u svojim molitvama. Bit će mi dragi i posjeti, ako mi dođu, ili ja dođem kod njih, jer 49 godina nije kratko razdoblje života. Zato kažem da zahvaljujem dragom Bogu na daru života, zahvaljujem svojim roditeljima koji su sudjelovali u životu mome, pa onda i svima koji su mi na bilo koji način pomagali u mojoj službi, bilo ovdje u Župi, bilo kao ljudi koji su dolazili u Svetište, svima zahvaljujem i preporučujem dragom Bogu i Gospi od Utočišta i Aljmašu te neka im oni budu nagrada za sve dobro i plemenito što su učinili – poručuje svima omiljeni župnik.
A taj blagoslov ide prema milijunima koji su dolazili kroz godine
– Nema točnog broja koliko je u tih 49 godina prošlo, jer ovdje ne samo da dolazi naša nadbiskupija na hodočašće, nego to čini i cijeli svijet, cijela Hrvatska, a onda i susjedne Bosna i Hercegovina, Srbija, Slovenija, pa onda Njemačka, Austrija, Mađarska… U zadnje nam vrijeme i kruzeri Dunavom stižu u Aljmaš, pa su u Svetištu i Amerikanci… Svetište je jako živo i ovdje se neprekidno ljudi okupljaju oko Gospina lika – navodi Markić.
Kada se pogleda kroz statistiku, može se otprilike sagledati koji su razmjeri navedenoga. Godišnje Gospi u Aljamšu dođe između stotinu i stotinu pedeset tisuća ljudi. Dok je bila pandemija, bilo je nešto manje hodočasnika, ali sve ostalo vrijeme nema dana da neka grupa ne dođe, pogotovo subotama kada znade biti do 15 grupa. “Mi znamo po sedam-osam misa te dane imati, svaka grupa za sebe. Što je najvažnije, od svake sam grupe tražio da se najavi, tako da sam znao kada će doći, pa kada nazovu dok prolaze osječkom obilaznicom, ili iz smjera Vukovara, jave se i ja ih dočekam. Jer od Aljmaša je 25 kilometara do Osijeka, i isto toliko do Vukovara, pa ja onda čekam pred Svetištem, uključim zvona, ljudi plaču kada im kažem: “Evo sada kada su vas ovako razdragano dočekala zvona s tornja našega svetišta, dozvolite da vas i ja, kao upravitelj u Svetištu, pozdravim”. Oni oduševljeno odgovaraju: “To je za nas, nama u čast?”. I tako, vidite, ljudi kada ih lijepo primiš i lijepo im to rastumačiš, budeš im na usluzi, svi budu istinski radosni, vraćaju se, prepričavaju drugima kako je bilo, pa onda se oni koji nisu bili, ili oni koji su bili ovdje, dogovaraju i pitaju se kada će opet ići, pa da idu i oni. Jako mnogo znači to kako se ljudi dočekaju, kako se prime, zato kažem da ću sve ovo prenijeti svome nasljedniku. On će svakako imati svoj način, no vjerujem da će nastaviti, jer dobar je dečko. Dolazi velečasni dr. Tomislav Ćurić, momentalno župnik u Slavonskom Brodu. Predaje, mislim, na Filozofskom fakultetu u Osijeku, pa će mu biti zgodno biti ovdje u Aljmašu, nije tih 25 kilometara tako daleko – kaže prč. Markić.
Nemaju svi župnici takve prilike kao što ih ima župnik u Aljmašu.
– Župa je župa sama za sebe, ali ovo je i svetište, i to glavno marijansko svetište naše Đakovačko-osječke nadbiskupije. Imamo mi još svetišta, kao što je Dragotin, Ilača, pa kod Gunje, Slavonski Brod.., ali ovo je jedno od najstarijih i najposjećenijih svetišta – kaže preč. Ante Markić, za kojega se svi nadaju da će ostati vezan uz Aljmaš i vjernike.
