Tradicionalno klanje svinja u Slavoniji u ovo doba godine, uz pomoć prijatelja, rodbine i susjeda, može završiti sretno i veseljem jer su pripremljene zalihe za dugu kontinentalnu klimu kada je protiv hladnoće ali i za zdravlje i snagu konzumirati upravo što se ovih dana priprema po seoskim dvorištima.
Nasuprot tome, može završiti i loše – zbog nekvalitetno obrađenog mesa, sušenja…, ali isto tako loše može bit da se na kraju i veselju svi skupa ponapijaju pa tako padne i pokoja grupa riječ koja baš i ne paše rodbini koja je, eto, došla na ispomoć a loše „počašćena“.
No svinjokolja može završiti i pjesničkom večeri! Ali to je moguće jedino u Erdut planini, ali to samo na jednom mjestu južne padine – kod Ive Brzice. Uh, brzo sam se ispravio na kraju ove prethodne rečenice, umalo napisah Brice umjesto kod Brzice. Nije on brico već vinar erdutski, što bi rekli narodski čovjek, ali uljudan u fin.
Zato i ima toliko prijatelja svakojake fele koji mu rado dolaze u goste, a među njima i pjevača i glumaca. Evo, da se ne ljute oni koji su mi prigovorili da ih uvijek nakon svake svinjokolje u novinskim reportažama ne spomenemo. E po, dakle, evo tu ste među ovim redovima i ti dragi Tomo, i ti imenjače Darko Kardume, i Tomo Sekuliću i Ica… Nema toliko mjesta na ovoj stranici da spomenemo sve koji „odrađuju“ svinjokolje kod Brzice.
Dakle, nakon odrađenog se posla, punog međusobnih simpatičnih zadirkivanja s namjernim cjelodnevnim pretjerivanjima, ali i pjevanja i pjesama koje je puštao DJ „Smađ“, kodnim imenom pod kojim se skriva ni manje ni više nego gazda o čijoj svinjokolji govorimo, ekipa najboljih prijatelja s novokomponiranim Slavoncima – glumcima Vedranom Mlikotom i Goranom Navocjem, inače dvadeset i više godišnjim prijateljima Snježane i Ive, odnosno i cijele obitelji sinova i kćeri zajedničkog prezimena Brzica obreo u Ivinoj Vinariji gdje se veselo druženje uz zanimljive glumačke interpretacije svakodnevnice nastavilo.
Naravno i tu su prsti bili masni kao na klanju, ali od ponuđenih na svinjokoljama neizostavnih gurmanskih ikona – mesa, sarme, sosa, salenjaka… (vidi, sve ima slovo S kao i svinjokolja).
Uz TS, što bi značilo tamburaški sastav, Kandžije – iako bi im taj predmetak, već smo i ranije spominjali, trebao biti KB, naprosto kućni bend, jer nema Ivine veselice a na kojoj oni nisu svirali i pjevali, ovaj puta pojačani s osječkim doktorom Tončijem Miševićem, poznatom kao najboljim svjetskim liječničkim vokalom, i sa Štefom, Stjepanom Jeržekom – jednim od pjevača koji ide Kićinim tragom audio promocije slavonskih vrednota. Tako da kad kažeš Štef odma’ pomisliš – Slavonija.
E na tom se mjestu okončala, kazat ćemo preciznije samo pokušalo okončati, svinjokolju pjesničkom večeri gdje su predivnu poeziju okupljenima u intimnoj atmosferi uzvanika recitirali Mlikota i Navojec. Pa gdje tog još ima? Nema toga nigdje na svijetu – samo u Erdutu.
