Čim su prve zrake Sunca izvirile u Konjičkom klubu Slavonija i Baranja u Ernestinovu se okupila ekipa s višestrukim zadatcima.
Prema riječima predsjednika Kluba Darka Čelika Čaruge, održana je skupština na kojoj je dogovoren ovogodišnji ambiciozni plan, članovi su mu dali povjerenje.
Počeli smo postavljati ogradu oko Kluba i graditi boksove za konje
Darko Čelik Čaruga
Nadalje, bila je ovo prilika da se na skupštini spomenu i radovi koji upravo počinju u Klubu koji okuplja sve više članova, kako mladih tako i starijih koji uživaju u konjima. Darko Čelik kaže da uskoro počinje i Škola jahanja pa očekuju i nove jahače, ali i one koji su u protekle dvije godine prošli školu. To je nastavak druženja ljubitelja konja koji nemaju baš puno mjesta gdje mogu naučiti jahanje na ovakav način, a u Konjičkom imaju u planu i iznajmljivati konje za rekreativno jahanje i obilazak prirode.
Konjičkom klubu su podršku dali župan Ivan Anušić, i to konkretnim financijskim sredstvima koje je Klub dobio kroz jednu od potpornih mjera Osječko-baranjske županije, i ernestinovačka općinska uprava s načelnicom Marijanom Junušić.
Dakle, upravo se betoniraju staze oko objekata Konjičkog kluba, izbušene su rupe za stupove koji će nositi ogradu oko cijelog prostora kako bi se osiguralo da nitko ne ulazi u Konjički, ali i da konji ne mogu izlaziti van. Naime, sada će trajno u Klubu biti smješteni konji za jahanje i oni koji su namijenjeni Školi jahanja. Zbog toga, kaže Čaruga, grade boksove za konje i pomoćne prostorije za smještaj hrane, buši se i bunar kako bi se osigurala voda za konje i za održavanje zelenila. Sve se to financira, kaže predsjednik Konjičkog, sinergijom Osječko-baranjske županije, Općine Ernestinovo i samog Konjičkog kluba Slavonija i Baranja Ernestinovo.
Naravno, oduvijek je tradicija da se nagrade svi koji jako puno doprinose opstanku Kluba i tradiciji po kojoj je Ernestinovo specifično u konjogojstvu, ali i volonteri i sponzori Kluba. Za te vrijedne i dugogodišnje prijatelje Klub je, kaže Darko Čaruga, pripremio druženje i to uz vatru. Naravno nije falilo hrane ali isključivo domaće.
Sve što je proizvedeno u njihovim dvorištima našlo se na trpezi pa su se tako okupljeni mogli sami peći slaninu, najesti se kobasica, krvavica i kulena i to sjedeći na balama slame grijući se uz vatru. Za one koji vole “pojesti kašikom” skuhano je 40 litara graha. Sva se hrana nije uspjela “potući” od ručka do večere, ali se neće baciti. Naime, tako velikog frižidera nema da u nj stane kotao s grahom, ali, noći su još dovoljno hladne pa se neće pokvariti, ako kazan ostane napolju. A neće imati ni vremena da se pokvari jer već sljedeća dva dana majstori koji rade na objektima i stazama će imati kaloričan ručak.
