Ni tisuće ljudi na dočeku hrvatske nogometne reprezentacije na zagrebačkom glavnom trgu Čepincu Borni Barišiću nisu dragi toliko koliko mu je drag doček u Čepinu. Svjestan značaja za cijelu Hrvatsku, ipak je medalju sa Svjetskog nogometnog prvenstva posvetio svojoj obitelji i svom Čepinu.
A kako i ne bi kada se zna što su sve Čepinci i Općina Čepin radili za vrijeme prvenstva kao “dvanaesti igrač” reprezentacije – navijali su za Hrvatsku i svog sumještanina gdje god je bio kakav televizor ili radio uređaj u Čepinu, a Općina je organizirala i zajedničko gledanje utakmice na velikom video zidu u središtu Čepina, a Borna Barišić je na kraju uz euforično slavlje dočekan u Čepinu po dolasku kući. Načelnik Dražen Tonkovac kaže da su kako Borna, tako i ostali mještani Čepina zaslužili veliku pohvalu – jedan kao igrač, ostali za bodrenje. “Hvala i Borni i svim Čepincima”, poručio je Tonkovac.
– Predivno je bilo i na dočeku u Zagrebu i na dočeku u Osijeku, ali srcu najdraži je onaj u Čepinu. Ipak je to moj Čepin. Čujem da se navijalo za naše dečke koji su na travnjaku izborili treće mjesto i brončanu medalju, da mi je to samo bilo vidjeti. Ipak je ovo moj Čepin, medalja je posvećena njoj ali i Čepinu. Najljepše mi je u Čepinu, tu sam odrastao, tu su moji prijatelji, tu je moja rodbina, obitelj i najljepši je osjećaj ovdje kod kuće među, kako sam nabrojio, svojima. Još jednom kažem, ovo je medalja ne samo za mene, nego za moju obitelj i sve mještane Čepina – poručio je čepinski “Vatreni”.
Okupljenima je čepinskom dočeku poručio kako su ga iznenadili što su došli u tolikom broju tako da su okupljeni jedan do drugog zakrčili cijeli prostor.
– Jako mi je drago što ste me došli pozdraviti, mi u hrvatskoj reprezentaciji, naravno, uvijek igramo za ovaj narod, igramo za Hrvatsku, za našu domovinu, za naše obitelji. To kada igraš u reprezentaciji je jednostavno poseban osjećaj. Dok smo bili u Kataru, pobjeđivali, prolazili grupu, igraš dalje, dolaziš do Argentine a jednostavno ne shvaćaš što se događa u Hrvatskoj, kod kuće. Mi smo gledali, naravno, video snimke koje ste nam slali, i tako jednostavno vidiš ali ne možeš doživjeti u potpunosti. Međutim, kada smo došli u Zagreb i evo sada kada sam došao u svoje rodno mjesto ovo mi je, iskreno, najdraže. Shvatio sam što smo napravili i koliko to znači vama kao i reprezentaciji. Meni je ovo bilo prvo svjetsko prvenstvo, dečki koji su bili 2018. godine su to već doživjeli. Isto su pričali kao što i ja sada pričam vama. Srce m je prepuno što ste došli pozdraviti. Drago mi je da ste bili sretni i ponosni na sve naše utakmice, što se imali lijepe dane, a najdraže mi je što su djeca i mladi mogli uživati i nositi ponosno naše dresove, što su uživali u tome da smo ih učinili sretnima i ponosnima. Slušajte ponajviše mladi – sve što želite u životu, možete ostvariti. Ovo nije samo obična rečenica, vjerujte mi, sve u što vjerujete možete i napraviti. S onim što legnete navečer i razmišljate o tome možete ostvariti. To ne mora biti sport, može biti nešto drugo. Onaj tko želi biti najbolji to može, bilo to da je liječnik, zubar ili konobar. Samo vjera, i ja se želim zahvaliti Bogu, Isusu Kristu koji su mi snagu davali, ne samo na ovom turniru, nego cijeli moj život i kroz karijeru. Slava njima – poručio je na dočeku u Čepinu.