Igor Vrandečić Sokol “izronio” je danas 20-ak slika na javnost koje je stvarao proteku godinu u svom ateljeu u Tvrđi inspiriran podmorjem, Dalmacijom ali i Slavonijom. Uličnim eventom na poseban, nesvakidašnji način predstavio je dio kolekcije novih likovnih djela na blic izložbi koja je potrajala tek koji sat, kratko gotovo koliko i potraju bijele krijeste morskih valova ispod kojih već 40 godina ovaj crpi kolorit za svoje prepoznatljive uratke na slikarskom platnu.
TRI OBLJETNICE
Ovom izložbom “Vrandeka”, časnik Hrvatske vojske u mirovini, obilježio je 40 godina od svoje prve izložbe i 40 godina od svog prvog ronilačkog zarona te 15 godina humanitarne likovne kolonije Tvrđa koju je pokrenuo sa svojim prijateljima.
A stekao ih je poprilično za živopisne karijere pa je zato Park kneza Branimira vrvio njemu dragim ljudima i sugrađanima, strancima, i slučajnim prolaznicima koji su odustali od nekih svakodnevnih poslova i ostali na izložbi uživati u plavo zelenom spoju – slikama podmorja, siru, pršutu, Taskovoj izvrsnoj slavonskoj vinskoj kapljici… i uz nastup uživo Davora Radolfija prijatelja Igorovog koji mu je otvorio izložbu na kojoj su bili mnogi osječki slikari, ljubitelji likovne umjetnosti, kazalištarci, liječnici i drugi iz društvenog života Osijeka, Jozseg Zoltan Csazsar, konzul Mađarske u Osijeku i počasni konzul Albanije Basri Haliti, Dubravko Pancić, predsjednik Udruge 106. brigade ZNG RH koja je, uz Likovnu koloniju Tvrđa i članove, pokrovitelj ove izložbe.
Nakon popratnog Radolfijevog glazbenog ugođaja uz pjesme i zvuke gitare s “Kafkinog” barskog stolca taj je pjevač otvarajući izložbu kazao da već dugo prati Igorov ciklus. “Što reći o Igoru, on je, vaš je sugrađanin i dobro ga poznajete, veliki čovjeku u mom srcu. Dugo godina smo zajedno, a ovo lijepo podmorje prirodna je stvar za Igora ronioca koji, kada zaroni i nakratko ostavi ovaj lijepi svijet, pod morem nalazi taj svoj smiraj, i zato su takve slike prekrasne”, veli glazbenik.
MORE I JA
– More i ja, dvije nerazdvojive stvari. Ljubav je, normalno, prvo nastala prema moru kada sam još s nonetom išao u ribe brodom, pa onda prva maska, pa prvi uron u taj predivni plavi svijet koji je obilježio cijeli moj život. Dokle god budem mogao vraćat ću se toj inspiraciji, a ovo danas je samo brzi prikaz, jer kada ljudi odu odlaze i slike. Možda ću s izložbom u Dalmaciju, ali moći će se vidjeti i u mom ateljeu u Bastionu – kaže Vrandečić, ukoliko se ne pokupuju u međuvremenu i dok se ne vrati s male pauze koju će iskoristiti za svoju drugu ljubav – ronjenje u moru
Ovu je prigodu Vrandeka iskoristio da pohvali i prijatelje i slikare koji daju nenadmašan doprinos humanitarizmu kroz Likovnu koloniju Tvrđa, Dodu, Darka, Špiru, Tasu…
Ono što je Krešo Marić, koji se bavi likovni produkcijama, kazao na otvorenju najbolje ukratko oslikava jedna njegova rečenica u kojoj je ocijenio kako mu ni slavni francuski romanopisac Jules Verne nije mogao dočarati ovo što mu je Igor dočarao svojim slikama.
SRETNI, BLAGOSLOVLJENI I PONOSNI
Sretan je i blagoslovljen čovjek komu su prijatelji svaki dan razlog za osmijeh, a to sam ja. Prijatelji su mi veliki humanisti, e smijemo zaboraviti da obilježavamo i 15 godina humanitarne LK Tvrđa kojoj imam čas biti na čelu i zajedno sa svojim prijateljima danas ponosno možemo reći da smo poklonili više od 500 slika u dobrotvorne svrhe – kazao je Vrandečić.
