U vrijeme kada su goriva i plin sve skuplji sve se manje ljudi grije na drva. Priča nam to “rezač” drva kojeg smo zatekli na benzinskoj crpki sa zakačenim banzekom kukom za auto.
– “Ima li puno posla, sada? – pitam tek reda radi, skraćujući tako kurtoazno vrijeme dok jedan pokraj drugoga istovremeno točimo svakomalo sve skuplji benzin u rezervoar.
– Ma kakvi, čak manje sada nego prijašnjih godina – iznenađuje me odgovorom.
– Da, baš!, A plin skup – uzvratim misleći da mu baš i nije do razgovora gotovo na kraju dana, mračilo se iznad nas u Dalju.
– Pa ozbiljno ti kažem. Manje radim nego lani. Kupuju ljudi te vražje palete, pa mi je mušterija sve manje. Jeftinije im je, a kako i ne bi, pa dobra drva, bukva recimo, je 550 kuna metar. Ne pile ljudi kao nekada, ili štede pa griju samo kada baš moraju – sažima mi ekonomsku situaciju jednostavnim rječnikom, dok ja gotovo sigurno očekujem da će se okrenuti, pljunuti ljut na sve.
– A cijene piljenja s tim banzekom, kolike su? I traže li mušterije cijepanje drva ili i na tome štede? – pitam samo da evo napišem ovdje, ako netko treba.
– A ovisi ti to, kako kome i kakva drva ima, jel’ bukva ili ona mekša, ako ima više drva onda malo spustim. 40 kuna uglavnom. Imam i cjepač, traže ljudi i to da im radim. I to je 40 kuna, uvijek je to drugom skupo, al’ ne savija on leđa dok diže svaki onaj ispiljeni komad gore – kaže mi, dok tucka onim crijevom po rupi od rezervoara, kao da hoće spasiti svaku kap benzina koja je prošla preko skupog mjerača.
Još mi kaže da ako treba i unosi drva, 30 do 40 kuna, ovisi koliko mora daleko hodati do šupe.
Nekom je skupo, ali je narem pošteno zarađen “svaki dinar”.
