Nekada je, priča se, nedjeljom na “autopiji” znalo biti i do 15.000 posjetitelja, i sada se nudi sve i svašta, ali danas…
Ne može čovjek zaviriti u džepove prodavača pa da vidi kakva je bila zarada na prvoj ovogodišnjoj nedjeljnoj autopiji. Neki su nam kazali kako baš prometa i nije bilo mnogo. Svi se nadaju boljem u preostalih pedeset nedjelja.
Ipak, trgovalo se jučer svime i svačime, i svim i svakakvim novcem, a najbolje su se u konverzijama snašli, kako su nam sami kazali – Romi. Primaju sve, i kune, i eure, i forinte, i marke, i dinare. Sve! Narod su koji posvuda putuje, jer već će, kazali su, oni imati gdje to i potrošiti.
Išla je roba svakojaka, plaćalo se i dalje kunama, pa nam prodavač iz Vukovara veli nam da oni dođu k‘o državna mjenjačnica. “A slabo ide, nismo bili tri tjedna, pa smo mislili da će biti bolji promet. Nemaju ljudi novca, ili se još boje kupovati za eure, ne snalaze se u preračunavanju. Nadam se da će se brže priviknuti”, veli nam Vukovarac.
– Ja sam Tetak, svi me tako znaju, i ovdje nedjeljom, i na glavnoj piji svakog drugog dana. Brusim noževe i škare, nisam skup, nekoliko kuna, pardon, ni euro po nožu. Sasjek‘o sam cijene oštrije negoli naoštrim nož, al‘ opet zaradim. Evo, prod‘o sam novu mikrovalku koju sam nabavio za sto kuna. Ona po 65 eura, a s još nekoliko prodanih stvari, evo ste me uhvatili sa sto eura u džepu. Ja zadovoljan – kaže snalažljivi Tetak, inače podopolagač, koji radi jeftino i kvalitetno. Spretno nam je usred teksta ubacio svoju reklamu, pa kom‘ treba tak‘i majstor može ga naći na njegovom štandu u sudskom prolazu, osim ponedjeljkom.
A što će čovjek kupiti na piji na Čepinskoj, ako ne čepinski kupus. Da ne povjeruješ, Katica Ereiz potegla je po njega čak iz Slavonskog Broda.
“Pet kuna glavica, a inače je toliko samo kila”, veli mi Brođanka.
Pletač, nekad vozač u Osječkoj pivovari, Mirko Lukač iz Slavonskog Šamca, nudi korpe, radi, veli, “honoraLno”. Pomogne mu i supruga, malo, ali uglavnom on sve “šiba”.
Auta je bilo, da se kupovalo – pa baš i nije. Jedan dok sjeda u “Minija” i kreće na put ka, kako mu stoji na registraciji, “VK”, kaže da ljudi samo zagledaju njegovu “pilu”, ali – ništa. Veli on da se više novca potroši na štandovima nego na parkingu.
Nekom posao, drugome razonoda, a među potonjima Matija Lončar 19 godina dolazi svake nedjelje prošetati još od, kaže, kada ga je otac dovodio kao maloga.
Pišem reportažu, ali dnevnice nema. A dobro bi mi došla – kilogram janjetine “samo” 200 kuna. Od mene “gazda” nije imao koristi, ali nije imao ni od drugih “šetača”. Slabo ide, tek jedno janje je ispekao.
– Tako će biti sve do ožujka, ako i tada krene. Nema sada tu neke zarade, do tada, malo bolje posolim, pa onda se bar malo više popije – veli nam jedan restorandžija ispred pulta s kojeg fino miriši, preostalo taman još jedan kilogram…, mnogo bolje nego langošice na pokrajnjem štandu ispred kojeg, sa sićom u ruci “obična raja” čeka u podužem redu.
