Pepelnicom je počela i korizma i vrijeme odricanja. Odricanje i post uvijek više privlači pažnju vjernika nego neka duhovna pitanja. Ipak, odricanje u kršćanskom smislu predstavlja radosnu žrtvu, onu koja je dobrovoljna, ne rastužuje čovjeka već ga priprema za razna duhovna dobra.
Bez djela milosrđa, koja se za razliku od odricanja iskazuju na dobrobit drugih, a ne sebe samih, nema ni pravoga korizmena posta. Isto tako, post ne uključuje samo ustezanje od hrane i materijalnih užitaka. Postiti se može od ogovaranja, neljubaznosti, laži, sebičnosti, nepraštanja, škrtosti…
Nije lako biti ni kvalitetan kršćanin, kaže fra Zvjezdan Linić, a nije lako biti uvijek i u svim prigodama dobar. Za biti zao ne treba napora. To ide samo po sebi, inercijom slabe ljudske naravi. Ali za biti dobar valja se truditi, uložiti napor, jer nije lako. Kršćani su se oduvijek pozivali na disciplinu i askezu. Sebična ljudska narav brzo može čovjeka povući u težnju da čovjek ugađa sebi. A evanđelje u cjelini neprestano poziva da nasljedujemo Isusa koji nije ugađao sebi, nego je živio za druge.
– U toj disciplini i odricanju posebno su u Bibliji, ali napose u tradiciji kršćanstva poznate vježbe posta i nemrsa. Post je odricanje od jela. Čovjek je pozvan dok posti da manje jede. I tu su mjerila različita. Neki si ljudi mogu narediti teški post. Isus je postio četrdeset dana. Međutim, preporuke Crkve koja vjernicima određuje post u određeno vrijeme traži od vjernika da u dane posta jedu upola manje nego što to obično čine. Dovoljno je, po pravilima Crkve, da se čovjek jednom na dan nasiti, a druge obroke da prepolovi. Između obroka ne bi smio ništa jesti. Za vrijeme posta piće se može uzimati u svako vrijeme. Po sadašnjoj praksi Crkve vjernik je dužan na strogi post na Pepelnicu (Čista srijeda, početak korizme) i na Veliki petak. Post veže sve ljude koji su navršili punih 18 godina i traje do započete 60-e godine. Jasno i prije i poslije toga smije se postiti, ali zapovijed posta ne veže u savjesti – navodi fra Zvjezdan Linić.
Nadalje, nastavlja fra Zvjezdan Linić, mrs je odricanje od mesa i mesnih proizvoda. I to je stanovito odricanje, makar mnogima to ne mora predstavljati neku poteškoću, pogotovo onima koji i inače vole jesti ribu (ona ne spada u tzv. mrs te se može jesti i u vrijeme kad je naređen nemrs), ili mliječne proizvode. Po sadašnjoj praksi Crkve vjernici su dužni poštivati zakon nemrsa opet na Pepelnicu, a onda i na svaki petak u korizmi (i na Veliki petak). U te dane to je ozbiljan zakon i veže sve vjernike od 14.-te godine pa do smrti. Nadalje, Crkva preporuča nemrs i u sve petke u godini, ali se uvijek ta preporuka može zamijeniti različitim drugim djelima odricanja ili dobrim djelima prema bližnjima.
U pučkom rječniku se često brkaju ti pojmovi pa ljudi često kažu da “petkom poste”, a zapravo misle da ne jedu meso. Dakle, oni tada zapravo ne mrse. Korizma osim takva posta poziva vjernike i na različita druga odricanja, ali to uvijek prepušta nadahnuću, žaru i ljubavi pojedinog vjernika.
