Martinje, tradicionalni blagdan, ima svoje posebno značenje i običaje, a slavilo se i u Matici umirovljenika Osijek u prigradskom naselju Josipovac. Hrvatski dom opet je bio prepun članova Matice iz cijelog grada i okolice, a na tradicionalno dobro druženje na posljednjoj zapadnoj postaji GPP-a Osijek stizalo se i autobusima, jer tako je sigurnije vratiti se i kućama.
Marija Sužnjević, predsjednica osječke podružnice Matice umirovljenika Hrvatske, veli nam kako im je tradicija proslava Dana mladog vina.
– Na zapadu ništa novo – ovo je naša tradicija u zapadnom predgrađu. Nismo vinogradari, ali volimo se zabaviti – s time ide, naravno, i pokoja čaša dobre kapljice, a na Martinje smo se uvjerili da je to pravi dan kada je mlado vino prvi put dostupno za kušanje.
Stoga smo nakon posvete načeli prvu bačvu “svježeg vina” i bokalčićima počastili sve posjetitelje. Nije ni čudo da smo se od “mladog vina”, nakon večere, plešući ponovno osjećali kao mladi – kaže Marija Sužnjević.
Običaj je, kada se slavi trud i nada u dobru vinogradarsku sezonu, da se pri krštenju u nekim krajevima jede takozvana martinjska guska ili martinjska patka, no na umirovljeničkoj je trpezi ovaj put bila piletina.
No stolovi su bili puni i kolača koji su si umirovljenici ispekli kod kuće i ponijeli. Sve je to bilo gotovo zaboravljeno čim je svirač Vladimir, koji MUH-ovcima ispunjava baš sve glazbene želje na druženjima, zasvirao onu Siniše Vuce “Volim piti i ljubiti”. Svi su odjednom poskočili i istrčali na plesni podij, čaše i mikrofon izmjenjivali su se u rukama veselih i dobrih ljudi, a zamijetili smo, moramo istaknuti, da su mnogi vrlo glazbeno i glasovno talentirani.
Neki su jedva izdržali da početni obred blagoslova mladog vina završi. Priča nam jedna gospođa kako zna da će ju, a vjeruje i druge, sutradan ujutro sve boljeti “od skakanja”, ali oni jednostavno, tvrdi, ne mogu živjeti bez plesa. U njihovoj su mladosti plesnjaci značili vrhunac zabave i druženja.
– Pala sam s tavana, ležala sam danima na intenzivnoj…. Nema što me nije snašlo, mislila sam da me kosti nikad više neće služiti, ali, evo, ipak plešem, pjevam i veselim se…
Iako mi, a znam da je tako i mnogim drugim prijateljima iza kojih je sada već gotovo cijeli život, mnoge nevolje i bolesti, nije lako od kada sam izgubila supruga. Ali što ću, mora se nekako dalje živjeti – iskrena je umirovljenica koja je s prijateljicom malo izišla na svjež zrak.
