Osječanin Dinko Romić ima najbolji džin u Hrvatskoj – nedavno okrunjen pod imenom Little Gipsy, a glas o top-nagradama za njegove rakije iz Londona stizao je redom kako su se ocjenjivali uzorci na posljednjem prestižnom natjecanju International Wine & Spirit Competition utemeljenom 1969. godine, Jedna po Jedna. Zbirno, stigle su četiri izvrsne nagrade za paket od četiri uzorka s nedavnog natjecanja.
Potvrda je to osječkoj destileriji “Jedna” da proizvodi vrhunsku rakiju, u samom srcu Slavonije – prigradskom osječkom naselju Nemetinu, i to od vrhunskog voća s vlastitih nasada.
Idemo praviti rakiju!
“Jedna” je postala prepoznatljiva sada na globalnom tržištu, a uzorke je Dinko Romić poslao, kako bi se u nas reklo, više onako usput, iako je i prije toga znao kakvu kvalitetu nudi svojim kupcima. Prvi put poslao je u London četiri uzorka i sva četiri dobila su nagrade. Jedna je Jedna, mete konkurenciju tako da se naprosto čini da su sve ostale rakije samo brlje, potvrdili su to znalci.
Uz zlatnu medalju za džin, s 96 od maksimalnih 100 bodova, destilerija Jedna dobila je i zlato za travaricu i srebra za šljivovicu i rakiju od kajsije. Put do ovakve razine proizvodnje krenuo je iz jednog problema na tržištu voća.
– Sad je to postao ozbiljan posao, a krenuo je nakon što su počele poteškoće u plaćanju i kategorizaciji predanog mog voća trgovini. Dosta mi je bilo toga da dobivam, za prvoklasnu robu, jabuke primjerice, 80 ili 90 lipa po kilogramu. Odlučio sam radije ću sam praviti sok, ocat i cider. Ali, uz nagovor punca, vrhunskog stručnjaka među prva tri u Hrvatskoj, kojeg i drugi masno plaćaju, koji mi je rekao da, budući da smo mi rakijaška država, ‘idemo praviti rakiju!‘, evo nas sada ovdje. Na početku smo obišli baš prave destilerije da vidimo kako se radi, brzo se snašli i za tehnologiju…
Prve dvije godine smo samo pekli, barikirali i čuvali. Nismo prodali ni ‘deci‘ i tek nakon dvije godine krenuli smo van s proizvodima, to je bilo 2018. Ljudi su očekivali da će litra biti 30 kuna, a samo me trošarina i boca koštaju više od toga. Boce su sada poskupjele, 30 kuna su, pa ide i tekućina, PDV, pa valjda treba ići i neki rad… Sada prodajem 15 eura plus PDV, a i to je malo, ostane mi možda dva eura po boci. Naradim se kao magarac i prodam 20.000 boca da bih zaradio prosječnu plaću za 365 radnih dana u godini. Imam i zaposlene ljude, dvoje u Jednoj, odnosno šest ljudi ukupno zajedno s ugostiteljskim lokalom u Pothodniku, gdje se nude naše rakije – prepričao je ukratko svoj poslovni uspjeh Dinko Romić.
Igra riječi
Priča vezana uz ime s etikete džina nastala je zbog prezimena Romić, pokazalo se u osmišljavanju zgodnim iskoristiti igru riječi – kao umanjenica od Roma – Romić, pa otud internacionalizirana verzija – Little Gipsy. A Jedna je nastala na šanku, gdje svi uvijek kažu daj još jednu, pa je nastala Jedna. No, kako kažu ljudi, dobra rakija govori pet jezika, tako da nesporazuma ne može biti ma gdje god naručili Jednu.
– Prijavili smo četiri uzorka na, recimo, svjetsko prvenstvo za alkoholna pića. Hrvati su počeli slati uzorke od 2018. Sva četiri naša uzorka osvojila su više od 90 bodova – šljiva 91, kajsija 93, travarica 95 i džin 96. Džin je najbolje ocijenjen od onih koji su dosad poslani iz Hrvatske na natjecanje, a mislim da je ove godine treći u svijetu, za jedan ili dva boda nam bježe prva dva.
Šokirani smo, rakije smo slali na dosta natjecanja i uvijek dobre medalje osvajali, mogu reći da smo očekivali da ćemo osvojiti nešto, ali za džin nismo. U pravilu je džin žitni destilat u koji se dodaje klek, plus neki botanici. Sad kada je krenula ova craft revolucija, stavlja se svašta. Ali mi smo htjeli napraviti džin na voćnom destilatu i uspjeli, nama je baza četverostruki destilat višnje, a većina kupuje žitni destilat, pa mu dodaju samo botaniku i onda još jednom prepeku s botanicima da bi dobili okus. Stavljaju se anđelika, korijander, a mi smo htjeli da nam bude citrusni, pa imamo dosta korice gorke naranče, obične naranče i limuna – pojašnjava Dinko Romić, dodajući kako je počelo kao neki hobi, ali sada je sve postalo cjelogodišnji posao.
GLAVA OD ‘JEDNE’ NE MOŽE BOLJETI
Glava od Jedne ne boli, posebice zato što se radi dupla destilacija. “Prvi put kada radim od voća, onda puštam sve iz kazana i vraćam tu meku rakiju ponovno u kazan nakon dva tjedna i prvih 1,5 posto bacamo, taj metilni alkohol, a hvatamo to, kako se kaže, “srce rakije”, to je dok na lulu ne curi nekih 52 i 55 posto. I tada se prekida destilacija, pa samo to ide na odležavanje, razblažuje demineraliziranom vodom i onda to ide u boce. Ostatak se baca.
U jednom kazanu u koji stane 350 litara, dalo bi se uhvatiti još 40 nekog alkohola. Sada razmišljamo da to ne bacamo, nego da još jednom destiliramo s nekim većim odvajanjima, treći put da prepečemo pa da dobijemo neku bazu za travaricu. Pokušat ćemo pa ćemo vidjeti. Ovako dosta alkohola propadne – kaže Romić.
Little Gipsy GIN
“Cvjetni i voćni s nizom začina. Zemljane note i korijenje, obiluje mnoštvom sultanije, smokve i crvenog livadskog voća. Kupine, uzdignuti citrusi i svježina bora. Vanilija i elegantna kompleksnost začina na postojanom završetku.” – suci – iwsc-a.
“LGG je u kategoriji za najbolji GIN osvojio visokih 96 bodova (od mogućih 100) između poslanih preko 3000 uzoraka (jakih alkoholnih pića) iz cijelog svijeta, i to ga je učinilo najbolje ocijenjenim ginom u Hrvatskoj od svih prijavljivanih i ranijih godina na International wine and spirit competitionu. Nama je to nagrada za trud, rad, odricanje i na svjetskoj sceni” – kaže Romić