Rupetine su svuda na cestama, pješačkim i biciklističkim stazama… i to ne u nekim rubnim dijelovima nego svuda – od predgrađa do najurbanijeg središta (ako se to može tako zvati). Gradska uprava naplaćuje komunalnu naknadu od onih koji, godinama hodajući po neravninama, vozeći se lošim cestama, parkirajući na nikada zanovljenim parkinzima još od kad ih je socijalizam napravio, čekajući obnovu.
A rasvjeta je posebna priča…
Razumljivo je da će nam tupiti da je je novac potreban za održavanje, ali kakvo je to uopće održavanje? Pa gotovo sve što se radi posljednjih godina plaća nam Europa, ne znamo što je zadnje iz gradske blagajne napravljeno onako pošteno. Dakle je sve je toliko bilo zapušteno, neodržavano da je bilo potrebno zanoviti europskim sredstvima. Pa gdje su onda godinama završavale naše “pare” – pitaju se Osječani koji baš i nisu presretni uslugom.
Kakvo je to recimo održavanje u kojem više od trideset godina ljudi čekaju da im se u širem centru napravi cesta, kakvo je to održavanje da kada lampu otkine vjetar ona se više ne vrati pa je ulica loše osvijetljena… Uostalom, kakva je to uopće gradnja kada se ceste moraju popravljati godinu – dvije nakon potpune rekonstrukcije… ponekad i odmah nakon asfaltiranja?
Nadalje, kakva je to komunalna usluga kad koša za smeće po ulicama nema kilometrima, kakva je to usluga i održavanje kada djeci prijeti opasnost na igralištima, kada klupe stoje pokidane da na njih godinama ni bicikl ne želimo prisloniti…
Da ne spominjemo objekte poput Pampasa…
Primjera je na svakom koraku, grad neuredan… Davat ćemo na ovim stranicama obilje primjera potkrijepljenih fotografijama, a na što su se mogli milijunski iznosi, koje građani plaćaju, utrošiti pažnjom dobrog gospodara.
Nećemo valjda kazati da su naši novci ipak uloženi tako kao u slučaju kada se samo jedna dječja sprava na igralištu na VBK-u plaća, kako smo mogli čuti od predstavnika GČ Tvrđa, i po tridesetak tisuća kuna. Kao da su od zlata!